Još jedan seize the day

Duboko zamišljen, praznog pogleda, daleko od svijeta civilizacije, gazim put obrastao u gusto trnje moje bujne mašte. Po stoti puta sam se izgubio! Da, ponovno sam se izgubio u svim tim mislima. Eksplozija negativnosti odjeknula je u centru mojega uma, opet tjeskoba, opet strah. Trčao bih ali ne znam kamo, stojim u mjestu, sve je tako tiho, čujem samo udarce svoga srca koje se ne predaje, kao da prkosi mislima. Snažan vjetar me svojim, sada već iritantnim hukovima pokušava vratiti u stvarnost, bojim se uzalud, predaleko sam odlutao i zapetljao se u trnje, mislim da ću ostati još neko vrijeme zarobljen na slobodi!
FB @dezintegracija

blog8-2-of-16blog8-8-of-16blog8-7-of-16blog8-14-of-16blog8-13-of-16blog8-12-of-16blog8-1-of-16212-1-of-1blog8-6-of-16blog8-11-of-16blog8-9-of-16blog8-3-of-16blog8-10-of-16blog8-4-of-16blog8-5-of-16blog8-15-of-16blog8-16-of-16

Dezintegracija

Ni sami ne znamo koliko imaginarnih naratora je zarobljeno u nama. Sklupčano u našem sopstvu čekajući hrabrost da ih pustimo, ne bi li se tornado sopstvene dezintegracije istanjio. I kada bi se samo jednom dnevno okrenuli ka sebi, osvestili i razbudili sklupčanog glumca, ubrzo bi uspeli da čujemo nobelovca, onog istinskog umetnika u nama. Neki to nazivaju zov duše, drugi intuicija.

jutro-9-of-19jutro11-6-of-9jutro-5-of-19jutro11-8-of-9jutro11-9-of-9jutro-10-of-19jutro11-3-of-9jutro11-4-of-9jutro-8-of-19jutro11-5-of-9jutro11-7-of-9jutro11-2-of-9jutro-6-of-19jutro-7-of-19jutro-3-of-19jutro-1-of-19jutro-2-of-19