Duboko zamišljen, praznog pogleda, daleko od svijeta civilizacije, gazim put obrastao u gusto trnje moje bujne mašte. Po stoti puta sam se izgubio! Da, ponovno sam se izgubio u svim tim mislima. Eksplozija negativnosti odjeknula je u centru mojega uma, opet tjeskoba, opet strah. Trčao bih ali ne znam kamo, stojim u mjestu, sve je tako tiho, čujem samo udarce svoga srca koje se ne predaje, kao da prkosi mislima. Snažan vjetar me svojim, sada već iritantnim hukovima pokušava vratiti u stvarnost, bojim se uzalud, predaleko sam odlutao i zapetljao se u trnje, mislim da ću ostati još neko vrijeme zarobljen na slobodi!
FB @dezintegracija